Monday, March 12, 2007

Poezija Martina Sampora









Martin Sampor (1979) je pesnik iz Kovacice. Svoje pesme objavljuje od polovine devedesetih, prevashodno po srpskim fanzinima i samizdat zbirkama poezije. Nekoliko njegovih pesama je naslo svoje mesto u knjigama poznatog srpskog underground pisca Ivana Glisica. Martin se pored poezije bavi i pisanjem kratkih prica i slikarstvom.










ŽIVOT NAŠ



Naši snovi, želje, nade
nemarno su razbacane
po nedeljama, godinama
mesecima il' danima.
Izgubljene u noćima,
spržene su svitanjima.
Date nebu molitvama.
Date vragu u kletvama.

Snovi naši u prošlosti
detetu što sve znače,
sada grizu, seku, deru
otimaju, svoj otkup traže.
Želje naše plemenite,
blistve, sjajne, čiste.
Pohlepom su ukaljane
sa zavišću ih drugi blate.
Nade naše u životu,
pokradene rukom tuđom,
obećanjem išibane,
izgažene čizmom krutom.

Snovi, želje, nade naše
za vas ovde mesta nema!
U našem svetu bez življenja
vi nam niste draga deca!





------------------------




NA GRANICI



I stoje oni ponosni i strašni
sa mačem isukanim,
u zemlju zabodenim,
gvožđem oklopljeni,
sa zubima iskaženim.
Gledaju u zvezde, u crnu tminu,
horizontom bela se magla pomalja,
Pogledom teškim mole Mesečinu
da im blagosilja srca sudnjeg časa.
Jer oni znaju mnogi će umreti,
krvlju svojom travu će zaliti
udovima svojim zemlju nahraniti,
i život svoj smrću namiriti
Ne plaše se oni sudbine teške,
ne plaše se oni za svoje pokolenje,
U smrt danas idu prkosni i jaki,
u smrt za zemlju i svoje pretke.
Pomalja se sunce veliko i sjajno,
kukuriče petao, smrt on doziva,
pomalja se sunce
Jedini svedok njihovog kraja,
njihovog nestanka.
Lepršave kose,
pognute glave svako svoju zadnju molitvu sriče
sa podignutim mačem
i sekirom bojnom stotinu grla je počelo da kliče
Kao aveti šumski, furije besne
sa pokličom ratnim u zadnji boj kreću
jurišaju oni prkosno i smelo
ne verujući u nadu, ne verujući u sreću
Jurišaju oni na granice carstva,
jurišaju oni na legije moćne
do zadnjeg ratnika poslednjeg varvara,
sa sekirom oštrom na grlo centuriona.






------------------------




(Bez naslova)




Likovi nestvarni
Ponosni su ostali
U ništavilo su otišli
I večnost su postali




------------------------






REKVIJEM




Zaboravi snove...
što mile po molitvama.
Zaboravi iskrene reči
i milost od oproštaja.
Stiglo je crno vreme,
beskrajna tama.
Evo,već sva zvona zvone
u ovo vreme jada,
u ovo vreme srama.
Rekvijem...
Rekvijem...
Rekvijem...
Rekvijem za mrtve.
Rekvijem za nas.




------------------------








APOKALIPSA




Te su noći
plakale zvezde
Vedrim je nebom
neka senka prošla
Pogledom uprtim
u dubine večne
Meni je tuga
u dušu praznu došla

Mesec je te noći
sijao čedno
Svojim hladnim sjajem
grejao mi tugu
Misli me crne
dotakle bednog
Potekle su suze
na tom bolnom putu

Gledao sam svet
očima snenim
Te obrise crne
što ih jutro pravi
Pokretom bolnim
presudio sam sebi
Da mojoj duši
večni sud sudi





------------------------






NE VOLIM JUTRA



Prva pripaljena
cigareta, i prva
preterano zaslađena
kafa.
Još samo par sati
do prvog piva.
A, da... doručak
i besmisleno
samozadovoljavanje
zurenjem u TV ekran.
Druga cigareta,
treća,
četvrta,
peta...
i tako do spavanja.
Uh, što mrzim buđenja
i nikako, ali nikako
ne volim jutra.
Sve je tada bljutavo.
Bez ravnoteže,
sivilo.
Sve je tada otrovno.
Samo još jedan dan
koji služi
za umiranje.
--------------------
Fotka na vrhu je delo pod nazivom DRAWING LESSONS by MILLA
_______________
KONTAKT:
IDEJE - OGLASI - NAJAVE - KOMENTARI
REDAKCIJA WEB STRANICE:
SMS: o63/40 82 16

0 Comments:

Post a Comment

<< Home