Saturday, April 28, 2007

U POTRAZI ZA KNJIGOM: Fridrih Nice: "Antihrist"








"At this point I do not suppress a sigh. There are days when I am afflicted with a feeling blacker than the blackest melancholy—contempt of man."



Niceova Filozofija


Tradicionalne (hriscanske) vrednosti su izgubile svoju moc nad zivotima ljudi. Ove vrednosti predstavljaju "ropsku moralnost", moralnost stvorenu za slabe. One podsticu dobrotu i neznost. Bog je, po Niceu - mrtav. Kako ce nove vrednosti smeniti stare?

Ljudi (mase, krdo) se potcinjavaju tradicionalnim vrednostima, dok je nadcovek nezavistan i samopouzdan individualista. Njegove su emocije racionalno kontrolisane. On se posvecuje zivotu u realnom svetu i ne nada se nagradi u nekom nadgrobnom zivotu. On sam stvara svoje vrednosti i svoju "moralnost gospodara".

Svako covekovo ponasanje uzrokovano je "voljom za moc". Volja za moc se odnosi na moc nad sobom a ne nad drugima. Ona se ogleda u nezavisnosti, kreativnosti i originalnosti.



Antihrist


Nice je napisao knjigu "Antihrist" (ili "Antihriscanin") 1888. Dakle, neposredno pre nego sto je poludeo. U predgovoru, on istice cinjenicu da je knjigu napisao samo za one citaoce koji su iskreni u razmatranju intelektualnih tema, citaoce koji mogu da izdrze njegovu sirovost i njegovu strastvenost. Citaoc mora biti iznad nacionalnosti i politike. Za njega ne sme biti zabranjenih i uzaludnih pitanja.

Nice zapocinje knjigu sledecim postulatima:

Sta je dobro? Sve sto jaca osecanje moci, volja za moc, moc u coveku.
Sta je zlo? Sve sto proistice iz slabosti.
Sta je sreca? Osecaj da se moc povecava. Ne zadovoljstvo, vec vise moci.
Sta je stetnije od svakog poroka? Saosecanje sa slabima - Hriscanstvo.
Sta je vera? Potiskivanje zelje da se sazna sta je istina. Cak je i sumnja za vernike greh. A ljudi slobodnog duha dokazuju svoju slobodu upravo njihovim skepticizmom. Vera je samoporicanje. Vera je zatvaranje ociju pred uvidom u neistine.

Sta je laz? Ljudi najcesce lazu sami sebe. Lagati druge je po Niceu - izuzetak. Laz je odbijanje da se vidi ono sto vide drugi ljudi, odbijanje da se stvari vide na nacin na koji ih gledaju drugi. Lazi oceva po Niceu vremenom postaju ubedjenja sinova. Ubedjenja politickih partija. Ubedjenja za koja se zivi i umire.
Covek nije “finalni proizvod“! Sta ce smeniti coveka na lestvici zivih bica? Koji tip coveka valja uzgajati? Coveka jake volje, vrednog zivota, onoga koji ce osigurati buducnost. Ovaj tip coveka se tokom istorije javljao samo kao izuzetak, kao slucajnost, nikada namerno. I uvek su ga se ljudi plasili. Iz tog straha se razvio suprotan tip coveka - zivotinja iz krda, bolesni divljak - hriscanin.
Covecanstvo zasigurno ne predstavlja razvoj ka jacem, visem nivou. Razvoj covecanstva je moderna ali lazna ideja. Moderni svet je na nizem nivou od onog renesansnog.
Hriscanstvo se zauzelo za slabe i nerazvijene, ono je najvise intelektualne teznje proglasilo gresnim zabludama. Iz takve polazne osnove razvija se koncept zla, zlog pojedinca koji je susta suprotnost hriscanskim vrednostima.
Zivot je instinkt za rastom i razvojem, prezivljavanjem, teznja ka moci. Zivotinja koja izgubi instinkte je pokvarena. Pokvareno je i covecanstvo koje svoje vrednosti zasniva na negiranju ove teznje.Hriscanstvo je religija sazaljenja. Sazaljenje je depresant, ono negira one emocije koje doprinose osecanju zivota. Covek gubi moc kada sazaljeva. Sazaljenje cuva sve ono sto treba da bude unisteno, sto treba da nestane. Po Aristotelu, sazaljenje je bolesno stanje uma koje se leci (prevazilazi) gledanjem tragedija, to jest kroz katarzu.
Sta je mera istine? Ono sto teolozi smatraju istinom, mora biti laz.
Koncepti svetosti, morala i vrline izgradjeni su na laznoj predstavi o stanju stvari.
Govoreci o Kantu kao eticaru Nice navodi da svaki covek mora sam za sebe odrediti njegov licni kategoricki imperativ. Nema apstraktnih i nepersonalnih duznosti za koje vredi umirati. Nista ne unistava coveka vise od rada, osecanja i misljenja koji nemaju svoj unutrasnji izvor u potrebi, licnoj zelji i zadovoljstvu. U suprotnom covek postaje robot upravljan njegovim duznostima.

Filozof je po Niceu samo novi oblik svestenika. Razvijeniji, ali zagadjen svojim nasledjem. Govoreci o Nemackoj filozofiji, Nice navodi da je ona samo jos jedna vrsta teologije.

Ljudi slobodnog duha prevrednuju sve vrednosti. Oni objavljuju rat starim konceptima istinitosti i neistinitosti. Ljudi slobodnog duha su uvek nepoverljivi i oprezni.

Kada jednom proizvedete koncept Boga, priroda vam postaje odvratna. Vi za nju trazite zamenu. Fiktivan, imaginativan svet je proizvod mrznje prema pravom, prirodnom svetu. Covek gradi imaginarne uzroke dogadjajima i stvarima (Bog, Slobodna volja ...), imaginarne efekte (Greh, Spasenje...), odnose izmedju imaginarnih bica (Duse, Duhovi...), imaginarnu istoriju (uvek antropocenticnu), imaginarnu psihologiju (uz pogresno tumacenje osecanja, lose tumacenje motiva... ), imaginarnu teleologiju (Vecni zivot, Raj... ) ... itd.

Koncept boga kao zastitnika slabih i bolesnih, po Niceu je - najniza tacka u evoluciji poimanja bozanstava. Bog je degradiran u suprotnost zivotu. U njemu je objava rata zivotu, prirodi, volji za zivljenjem. Bog je mrznja prema "sada i ovde". On je laz o "zivotu nakon smrti." Nistavilo proglaseno svetim.

Dve hiljade godina i jos uvek nije stvoreno novo bozanstvo! To govori o cinjenici da je bolest i kontradikcija postali deo covekovih instikata. Hriscanin prezire svoje telo, prezire svako zadovoljstvo. On odbacuje intelekt, ponos, slobodu. On je obuhvacen mrznjom prema nevernicima. Cak se i higijena odbacuje jer ona neizbecno podstice aktivnost ljudskih cula.

Po Niceu, jedina pozitivna religija na koju nailazimo tokom istorije je Budizam. A to je zato sto on realistican, probleme posmatra hladno i objektivno. Takodje, ne postoji koncept "boga" u Budizmu. Buda je zagovarao zivot na otvorenom, putovanja, umerenost, oprez... Buda istice mirno zadovoljstvo ili dobro raspolozenje jer osecanje dobrote je jednako zdravlju. Nema asketizma, niti molitava. Nema kategorickog imperativa, niti discipline. Nema ni sukobljavanja sa neistomisljenicima. Kao sto Hriscanstvo obecava, tako Budizam ispunjava!

Sa Hristovom smrcu na krstu, nestala je i mogucnost srece na zemlji. Apostol Pavle nakon Hrista zapocinje vladavinu svestenika nad krdom, sve do sudnjeg dana. Budizam je religija duhovno razvijenijih kultura. Hriscanstvo se bavi barbarskim ritualima (zrtvovanje prvorodjenog, konzumiranje krvi, tortura tela, odbacivanje intelekta...) uz veliku pompeznost. Hriscanin pati jer mu je potrebno da oseti neku svrhu u tome (spas duse, borba sa djevolom). Za njega je put do istine zabranjen put a nada jedini stimulanas za zivljenje. Nada da ce ziveti i nakon smrti.

Hriscanstvo, po Niceu - nastaje iz Judaizma. Ono iz njega preuzima "Moral kivnosti", moral koji govori "Ne!" svemu sto predstavlja zivot. Hriscani na kraju izmisljaju "drugi svet" u kojem svako prihvatanje zivota postaje navece zlo. Govoreci o Jevrejima, Nice navodi cinjenicu da su u poimanju Boga oni poceli sa bogom koji pomaze, koji daje, savetuje i koji je u korenu svake srece i inspiracije, a zavrsili sa Bogom koji zahteva i kaznjava.

U nastavku knjige, Nice se bavi Hristom kao "donosiocem dobrih vesti", "iskupljivacem" koji je ziveo i umro da bi ostalima pokazao kako treba ziveti: bez otpora, bez mrznje ili trazenja milosti. On je patio ali je i voleo one koji su mu naneli zlo. Po hristu ne treba biti besan ili ljut, treba voleti i zle ljude, cak i samog djavola. Ali, Nice istice: postojao je samo jedan Hriscanin i on je umro na krstu.

Nice dalje navodi i njegovo uverenje da su danas sve crkvene ideje prepoznate kao lazne. Ni jedan svestenik vise no moze da drzi predavanja za koja bi smo rekli da su zablude ili da predstavljaju neznanje. Sve njegove reci su ciste lazi. Svi to znaju, ali se ipak stvari odvijaju kao sto su se odvijale u proslosti. Danasnji anti-chriscani i dalje posecuju mise i primaju pricest! To je sustina "modernog coveka" - nepostojanje osecanja srama! Tu smo se u stvari vratili na tezu koju smo naveli u uvodu: Nice oseca rezignaciju prema modernom coveku. On smatra da tu rezignaciju mora da seti svaki intelektualac slobodnog duha.

Dalje, Nice razmatra Hinduisticke Manu zakone i Islam, pri cemu dolazi do zakljucka da su obe ove religije mnogo razvijenije i coveku blize. Govoreci o svojoj mrznji prema Luterovoj reformaciji, Nice istice cinjenicu da je Luter u stvari obnovio Katolicku crkvu tako sto je sprecio njeno propadanje u korupciju i nemoral. U vreme Lutera, nije Papa vladao crkvom, vec je na tronu bio sam zivot!

Nice zavrsava svoju knjigu osudom hriscanstva i pozivom na prevrednovanje svih vrednosti.



------------------



DOWNLOAD KNJIGE U CELOSTI:

"The Anti-Christ"
ATTEMPT AT A CRITIQUE OF CHRISTIANITY
Friedrich Nietzsche, 1895
Translated by Walter Kaufmann

http://www.handprint.com/SC/NIE/antich.html
Uzivajte!
-----------------
KONTAKT:
IDEJE - OGLASI - NAJAVE - KOMENTARI
REDAKCIJA WEB STRANICE:
SMS: o63/40 82 16

0 Comments:

Post a Comment

<< Home