Thursday, June 05, 2008

NICK CAVE AND THE BAD SEEDS U BEOGRADU


Kao i par puta do sada, na koncert sam krenuo sam. Iako me je čudilo sto niko neće da ide, jer u Kovačici ima dosta Nik Kejv fanova, moram priznati da je ulaznica stvarno bila preskupa (2300 dinara za one najjeftinije tj. za parter). Pre koncerta sam išao u Sava Centar da kupim ulaznice za The Tiger Lillies koje koštaju samo 800 dinara, što je mnogo razumnija cena za naše uslove...
Čekanje koncerta je bilo izuzetno dosadno, prvo je bila vrućina i veoma sparno, a onda je pao pljusak koji nije prestajao do početka koncerta. Mogao sam samo da posmatram raznolikost publike koja se pojavila ispred Arene...
Što se tiče publike, očekivao sam da će prosek biti ljudi koji su dobrano zašli u svoju četvrtu deceniju. Pokazalo se da je najviše bilo mladih ljudi. Takođe se moglo primetiti da nije bilo ni pankera, ni darkera. Izgleda da Nik Kejv danas ima drugačiju publiku nego nekada...
Predgrupu Ed Kuepper (The Saints) & Jeffrey Wegener-a nisam odgledao. Zatekao sam tek zadnje taktove. Mislim da su poceli isuvise rano...

Na bini, Nick Cave And The Bad Seeds u bili:
Nick Cave - Vokal, Gitara, Klavijature (Nik je tokom cele svirke nešto svirao, najčešće gitaru)
Mick Harvey - Gitara
Thomas Wydler - Bubnjevi
Martyn P. Casey - Bas gitara
Conway Savage - Klavijature
Warren Ellis – Violina, Gitara/mandolina
Jim Sclavunos - Perkusije
James Johnston - Gitara, Klavijature
Svirali su:
Night of the Lotus Eaters
Dig!!! Lazarus dig!!!
Tupelo
Today's Lesson
Red Right Hand
Your Funeral my Trial
Midnight Man
Mercy Seat
Deanna
We Call Upon the Author
Get Ready For Love
Moonland
The Ship Song
Papa Won't Leave you Henry
More News From Nowhere

The Lyre of Orpheus
The Weeping Song
Hard on for Love
Into my Arms
Nobody's Baby
Lovely Creature
Stagger Lee
Let Love In
Wanted Man
Dakle, cak 24 pesme. Čak pet vise nego dan ranije u Zagrebu. Na oficijalnom forumu vlada konsenzus da smo svi mi koji smo posetili ovaj koncert “Lucky Bastards”.
Koncert je zaista počeo tek kada su počeli prvi taktovi pesme Tupelo. Ta pesma je pokrenula publiku i svi smo konačno postali svesni na čijoj smo svirci. Moćno, glasno i poludivlje izvodjenje ove pesme nam pokazuje Sidse kao lepo obučene, izuzetno dobro uvežbane ali zato opako nastrojene muzičare.

Iako je zvuk tokom svirke bio skoro perfektan, moram priznati da mi je na momente zasmetala prevelika jačina zvuka. Dvadesetak sati nakon koncerta mi jos uvek zuji u usima...

Drugi hajlajt svirke je nastupio sa izvodjenjem MercySeat i Deanna. Publika je odlično prihvatila ove pesme i sa Kejvom otpevala svaku pripovedačku strofu i svaki katarzični refren.

Meni je vrhunac koncerta bio momenat kada je Nik rekao ... this is Ship song... I odmah su krenuli upaljači i himnično pevanje publike. Neverovatan je utisak kada vidiš koliko ljudi oko tebe osećaju iste pozitivne emocije kao i ti. Sličan 0sećaj je nastupio kada su u drugom setu svirali Into My Arms i Nobodys Baby Now.

Pesme Papa Wont Leave You Henry i Stagger Lee su takođe bili odlično prihvaćene od publike. To je, naravno, neverovatno uticalo na muzičare na bini. Svako izvođenje je bilo nabijeno emocijama, glasno i razuzdano. Bend je svirao perfektno. Nik je par puta pogresio kod pevanja ali je to malo ko mogao da primeti. Inače, oduševilo me je i to što je bend nastupio u postavi sa dva bubnjara, što je davalo izuzetno moćnu podlogu za njihovu u sustini mračnu muziku.
Po završetku koncerta je Nik rekao “... vidimo se za osamnaest godina“ (prošli put je bio ovde 1990.), ali se onda nasmejao i rekao “... dve godine”.
Bilo kako bilo, ovo je verovatno jedan od najboljih Kejvovih koncerata na ovoj turneji. Bend je bio odlicno raspoložen, čuo sam da je Nik je bio nešto bolestan, ali je ipak ceo koncert skakao i komunicirao sa publikom.
Na kraju, ostaje mi da se zahvalim Ani i Damiru što su me povezli do Kovačice nakon koncerta. Da nije bilo njih morao bih da čekam prvi Beovoz oko 4 ujutru...


0 Comments:

Post a Comment

<< Home