Saturday, September 27, 2014

TRIBINA: Noć istraživača u Pančevu - NEOTKRIVENA STRANA NAUKE (Galerija Elektrika, Pančevo, 26.09.2014)

"Kao nasleđe iskustva stečenog tokom višegodišnjeg postojanja Internacionalnog strip festivala GRRR!, u januaru 2007. godine pokrenuta je galerija "Elektrika". Na adresi Radomira Putnika 7, u samom srcu autentučnog gradskog jezgra, "Elektrika" pretenduje da bude još jedna stanica u mreži evropskih centara alternativne umetničke produkcije. Galerija "Elektrika" se uglavnom bavi predstavljanjem izložbi, koncerata, performansa i filmske produkcije iz domena "underground" i alternativne kulture. Uredništvo i organizacija dešavanja povereni su Aleksandru Zografu i Vladimiru Palibrku, dok u samom radu galerije učestvuje veliki broj mladih pančevačkih umetnika. Svake godine, u Galeriji „Elektrika“ realizuje se više različitih programa, koji pored osnovne ideje promovisanja stripa ,uključuju i niz drugih koncepcija i aktivnosti: koncerte, promocije malih izdavačkih kuća i časopisa, prikazivanje dokumetarnih filmova, prezentacije, revije slem poezije..."

E sad, sa ovom strogo naučnom tribinom kojom se i Pančevo ubraja među 300 gradova Evrope koji 26. septembra obelezavju Noć istrazivača, galerija Elektrika je znatno proširila svoju misiju. Osim toga što je samim tim usmeravanjem na nauku privukla i ljude koji inače ne bi svraćali na ovakvo jedno "underground" i "off" mesto, Elektrika je pokušala da napravi neku vrstu mosta između (strogog, konkretnog, racionalnog, faktičnog, objektivnog, logičnog, crno-belog) sveta nauke i (emocionalnog, subjektivnog, otvorenog, apstraktnog, filozofskog) sveta umetnosti. Ovo je dakle veliki korak napred za Elektriku i verujem da će sa nastavkom razvoja galerije u ovom pravcu neizostavno doći i do nove inspiracije za sve umetnike koji svoje (likovno, muzičko, literarno, izvođačko) stvaralaštvo vezuju za Elektriku.

Inače sam bio u nekom "downu" ovih dana, pa ni to što je bio petak nije uspevalo da mi popravi raspoloženje. Ne znam da li je to zbog ovog vremena (tokom kojeg svi dani liče jedan na drugi kao jaje jajetu) ili zbog toga što sam intenzivno slušao Neila Younga (na potezu od Time Fades Away preko On The Beach pa do Tonight's The Night), ali nikako nisam  uspevao da se organizujem i odem do Pančeva. Nije mi se išlo kolima, jer mi već nedeljama baš nisu u najboljem stanju, dok su autobuski termini bili totalno pogrešni u odnosu na vreme početka tribine. Na kraju sam se nekako naterao da oko 6 popodne odem do centra i da naprosto stajući na autobuskoj stanici  razmislim o tome šta da radim sa sobom. Na kraju je ispalo da sam razmišljao tako nekih desetak minuta, da bi odjednom ispred mene kolima stao stari drugar Nikola Gluvakov koji je išao za Pančevo da poseti trudnu suprugu u porodilištu (čestitam od srca, druže!). Zahvaljujući super automobilu kog ovaj uspešni kovačički programer-dizajner vozi, u Pančevo smo uz prijatan razgovor stigli veoma brzo i bilo je dovoljno vremena da malo prošetam, pogledam programe u Kulturnom centru i obiđem neke knjižare.

Oko sedam sam bio ispred Elektrike i obradovalo me je što je galerija bila veoma lepo popunjena, uglavnom mladim ljudima (komentarisao sam kako mora da je neki pančevački profesor fizike naterao svoje učenike da - ako hoće peticu na kraju polugodišta - moraju da dođu na ovu tribinu). Lepo je bilo videti i to da je tribina počela na vreme i da se generalno veoma dobro ekonomisalo sa vremenom. Ovo dešavanje - u organizaciji Centra za promociju nauke a uz podršku Kulturnog centra Pančeva i Regionalnog centra za talente, a u okviru evropske Noći istraživača, u jednom od najzagadenijih gradova na našem kontinentu - bavilo se nekim od pitanja na koja nauka nema odgovore i koja predstavljaju izazov za istraživace današnjice. Govornici na tribini su bili ljudi koji predstavljaju vodeće naučnike u oblasti prirodnjačkih nauka (biohemija, astronomija, fizika ...) u Srbiji: Milan Ćirković iz Astronomske opservatorije u Beogradu, Voin Petrović biohemičar iz Instituta za nuklearne nauke Vinča i Nikola Božić iz Istraživačke stanice u Petnici. Tribinom je veoma uspešno rukovodio moderator Slobodan Bubnjević.

Na početku, bilo je potrebno da se primeti neobična lokacija za ovakvu jednu tribinu i Božić se prigodno zahvalio organizatorima na činjenici da ih u ovoj galeriji tako dobro štite od HAARP-a, jer su zidovi u njoj delimično oblepljeni aluminijumskom folijom. Nakon kraćeg izlaganja o rezultatima do kojih se stiglo u CERN-u, Ćirković je podsetio da je 26. septembar odnedavno i Petrov Day, prema Stanislavu Petrovu, ruskom oficiru koji 26. 09. 1983. nije pokrenuo treći svetski rat iako mu je protivraketni sistem koji je nadgledao prikazao da je prema SSSR-u upravo lansirano nekoliko nuklearnih projektila. Naime, Petrov o ovome nije obavestio svoje nadređene koji bi - da su saznali za ove informacije - zasigurno pokrenuli odmazdu u vidu lansiranja sovjetskih nuklearnih projektila prema SAD-u. I bio bi to - tog 26. septembra 1983. - najverovatnije početak kraja sveta "as we know it" ... Nakon toga, krenulo se u analizu činjenice da nam je danas još uvek veoma važno objasniti nastanak, razvoj i budućnost ljdske inteligencije, kao i njen međuodnos sa veštačkom inteligencijom i njenim razvojem u budućnosti. Potom je bio red na Petrovića koji je govorio o novostima i probojima u oblasti lečenja raznih opakih bolesti (HIV, Ebola ...) kao i produženju ljudskog životnog veka i kvaliteta života. Inače, ovih dana traje novi "outbreak" Ebole i Petrović je naglasio potrebu da se ova nikako ne potcenjuje, napravivši lepu analogiju kako su virusi zapravo poput varvara koji su onomad uništili veliko i moćno rimsko carstvo. Tu se ukazala prilika da se govornici pozabave aktualenim svetskim "antivaxxers" pokretom i pogubnim efektima jednog naopakog oblika slobode mišljenja na zdravlje ljudi i čovečanstva (npr. na zapadu se - zbog protivnika vakcinacije dece - vraćaju bolesti za koje se i u trećem svetu smatralo da su zauvek pobeđene).

Ubrzo se rasprava vratila na temu veštačke inteligencije i na rad Alana Turinga u tom polju (pedesete godine XX veka kao zlatno doba za razvoj nauke). Saznali smo da danas imamo mašine koje u 40% slučajeva umeju da zavaraju sagovornika da u razgovoru sa njima misle da razgovaraju sa živim bićem-čovekom a ne sa veštačkom inteligencijom - mašinom tj. kompjuterom. Takođe, pozabavili su se i problemom razvoja inteligencije - na nivou celog čovečanstva - koji će trajati unedogled i sa veoam neizvesnim ishodom. Ali je i procenjeno da će razvoj veštačke inteligencije ići brže od razvoja one ljudske kroz taj neki polagani evolutivni proces. 

Zanimljivost koju smo saznali je i ta da savremeni koncept nepismenosti veoma drugačiji od onog od pre pedesetak godine. Naime, prosečni nepismeni čovek hteo to ili ne mora - krećući se i živeći u savremenom društvu - da barata sa stotinama grafičkih znakova i simbola. Gde god da pogledaš i šta god da radiš - svuda neki znakovi i simboli i treba da živiš negde izolovan na planini ili u džungli da bi sve to izbegao. Govorilo se i o finansiranju nauke - pri čemu se došlo do zaključka da nema jeftine nauke već da svaki naučni rad ima svoju finansijku i etičku cenu. Na primer, cena LHC (Veliki hadronski sudarač) je oko 14 milijardi evra, a sve to samo da bi se dobili podaci koji su za 99,9% ljudi potpuno nerazumljivi (bez bar sat vremena detaljnog objašnjavanja). Takođe, naglašeno je da su Stounhendž i opservatorijum koji je sagradio Tiho Brahe bili za to vreme mnogo skuplji projekti. Etičnost nauke se pojavila kao tema u smislu da će se jednog dana sigurno iscripiti sva ruda na planeti i da će u tom momentu neizostavno biti pokrenuta nova kolonizacija - ovaj put najverovatnije meseca i da će tamo sigurno nastati nove kolonije sa sve onim lenjirom nacrtanim granicama kakve viđamo na kartama Afrike ili SAD-a.

Na samom kraju tribine je pokrenuta diskusija na temu "crossovera" sveta nauke u svet umetnosti i dato je nekoliko dobrih primera kako se kroz umetnička dela mogu odlično razumeti neki veoma komplikovani i apstraktni naučni koncepti. Takođe, umetnici mogu da nalaze svoju inspiraciju u nekim naučnim dostignućima i idejama ... 


Tribina je završena tačno u 21h.  Dakle tačno dva sata veoma kvalitetnog programa ...






0 Comments:

Post a Comment

<< Home